Ja: O' Renoir!
Luza: Da Vinčenja!
Luza: Da Vinčenja!
ponedjeljak, 28. studenoga 2011.
petak, 25. studenoga 2011.
srijeda, 23. studenoga 2011.
ajdemo u...
ne prihvatam rado usmeno prevođenje. puno praznog hoda, puno nepoznanica i improvizacije. šta znam...previše stresa.
a i pogodi me taj napad panike, treme i ostalih zala, tih prvih par trenutaka kad stanem pred ljude.
a i preživahne mi misli da slijepo pratim tuđe, pamtim, pa još tumačim. uh...
ali kad u paketu idu i dva dana na planini, pa još u dobrom hotelu, tad pristajem dvesta smesta.
spremanje je zanimljiv dio. nešto za prvi, nešto za drugi dan, pidžamica, četkica, kupaći, punjač, nešto udobno, cipele za hodanje, pa šminka, pa nakit, a sve to nekako da bude zgodno i malo, kad već ne idem svojim autom. kako smo sebi živote zakomplikovali. vaj d fak sve nije jedan veliki kežual frajdej.
dvodnevno putovanje ne znači dva puta manje stvari od četverodnevnog putovanja. živo me zanima šta će drugi ponijeti. neću da se pojavim natovarena ko magare.
aj travel lajt (sa puntom koji travels hevi).
Bože, kao da je svaki dan suočavanje sa samim sobom, kao da sam u nebeskom kampu za obuku žena pritisnuta novim učiteljem koji zadaje tempo ko pobješnjela zumbašica.
smejem se, a plakala bih.
a ponekad i plačem.
a i pogodi me taj napad panike, treme i ostalih zala, tih prvih par trenutaka kad stanem pred ljude.
a i preživahne mi misli da slijepo pratim tuđe, pamtim, pa još tumačim. uh...
ali kad u paketu idu i dva dana na planini, pa još u dobrom hotelu, tad pristajem dvesta smesta.
spremanje je zanimljiv dio. nešto za prvi, nešto za drugi dan, pidžamica, četkica, kupaći, punjač, nešto udobno, cipele za hodanje, pa šminka, pa nakit, a sve to nekako da bude zgodno i malo, kad već ne idem svojim autom. kako smo sebi živote zakomplikovali. vaj d fak sve nije jedan veliki kežual frajdej.
dvodnevno putovanje ne znači dva puta manje stvari od četverodnevnog putovanja. živo me zanima šta će drugi ponijeti. neću da se pojavim natovarena ko magare.
aj travel lajt (sa puntom koji travels hevi).
Bože, kao da je svaki dan suočavanje sa samim sobom, kao da sam u nebeskom kampu za obuku žena pritisnuta novim učiteljem koji zadaje tempo ko pobješnjela zumbašica.
smejem se, a plakala bih.
a ponekad i plačem.
ponedjeljak, 21. studenoga 2011.
Da li sam svuda gde su mi tragovi
Da li sam svuda gde su mi tragovi,
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?
Možda sam boravio i u svom životu,
Možda postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini svedok koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini
Da nisam nikakav oblik
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam
Mika Antić
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?
Možda sam boravio i u svom životu,
Možda postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini svedok koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini
Da nisam nikakav oblik
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam
Mika Antić
subota, 19. studenoga 2011.
četvrtak, 17. studenoga 2011.
svjetla pogasila, ko kurva odmaglila...
u sitne sate čitam privatnu poruku na blogeru. piše iz daleka - ajde što ode, ali što nema ni starih postova...
i sama sam ih stalno čitala, ali u posljednje vrijeme kao da mi više ne trebaju. ili mi bar privremeno ne trebaju. vrijeme je za novo vrijeme, ic ol đasta lil bit ov histori ripiting, ...bači govna! - što bi rekli crnogorci.
ali uzeh da pročitam nešto, baš da vidim šta ću da nabodem.
metodom slučajnog izbora nađoh post iz prošlosti, tačnije, od prije tri godine. novembar, kao sad, ja, kao sad, posao kao i sad...jedina značajna razlika je što sad imam Ljubav (nisam baš ni naivan igrač u nazivanju kućnih ljubimaca).
http://eraseandrewind.blogger.ba/arhiva/2008/11/14/1894040
čitam, i osjećaj mi je "aj kenot fakin bilivit", ali ne onaj sjebani, već onaj topli, nasmijani.
komentara, jedan.
luza, voli me. just like that.
istina je živa da je tvoja sadašnjost i tvoja budućnost i tvoja prošlost. iz treptaja u treptaj spadam sa fine prave linije čas na jednu, čas na drugu stranu.
sinoć na utakmici promovišem svoje ručne radove.
tek dva mjeseca šiješ?
ponavljam kako je šivenje - prav šav na pravom mjestu. i malo vježbe. ni mjesec. kada ovladaš vještinom, sve ostaje na volji.
i triput mjeri, jednom sijeci. bar na skupim materijalima, al kontaš, nije niko blesav da se zeza sa nečim dragocjenim.
kupari, plaža, zalazak sunca, gledam iz tople, savršeno mirne vode ruševine dva velika hotela na bezobrazno lijepom mjestu. zamišljam sobu na jednom od spratova krezave kocke okružene borovima. zjape zgradurine u sred zlata mediterana, ali ti ne smetaju kao što bi mislio da će, već se uklapaju na taj neki apsurdni način u postojanje nas, ovdje i sad.
jebajiga, takvi smo, ljudi su prosto dovoljno blesavi da upropaste sve.
triput mjeri, jednom sjeci. ako režeš, a ne znaš tačno dokle, i zbog čega, samo kreativnošću, i stvaranjem nečeg boljeg se možeš izvući.
često režem otprilike, šijem napamet, i onda na pola posla uviđam da slijedi paranje. bez jasne vizije lutam po ćorsokacima rezultata trenutne raspoloživosti raspoloženja, prirodnih resursa i adekvatnih zakona. gledam u ružnu torbu i pitam se šta bi je učinilo lijepom, bez paranja. odavno mi kreativnost nije bila na većoj kušnji.
"vadim se iz govana" najmanje jednom po proizvodu. mrsko mi da promijenim iglu, da prepeglam, premjerim, profircam. i već se pitam kada li ću to reći dosta, i odraditi sve po pe esu.
zamisli, osmisli, iscrtaj do najsitnijih detalja.
ili improvizuj, uvedi jutarnju molitvu da svemir bude uz tebe dok zanemaruješ iskustvo i koketiraš sa granicama.
Bog nam dao zdravlja, pameti i sreće!
i sama sam ih stalno čitala, ali u posljednje vrijeme kao da mi više ne trebaju. ili mi bar privremeno ne trebaju. vrijeme je za novo vrijeme, ic ol đasta lil bit ov histori ripiting, ...bači govna! - što bi rekli crnogorci.
ali uzeh da pročitam nešto, baš da vidim šta ću da nabodem.
metodom slučajnog izbora nađoh post iz prošlosti, tačnije, od prije tri godine. novembar, kao sad, ja, kao sad, posao kao i sad...jedina značajna razlika je što sad imam Ljubav (nisam baš ni naivan igrač u nazivanju kućnih ljubimaca).
http://eraseandrewind.blogger.ba/arhiva/2008/11/14/1894040
čitam, i osjećaj mi je "aj kenot fakin bilivit", ali ne onaj sjebani, već onaj topli, nasmijani.
komentara, jedan.
luza, voli me. just like that.
istina je živa da je tvoja sadašnjost i tvoja budućnost i tvoja prošlost. iz treptaja u treptaj spadam sa fine prave linije čas na jednu, čas na drugu stranu.
sinoć na utakmici promovišem svoje ručne radove.
tek dva mjeseca šiješ?
ponavljam kako je šivenje - prav šav na pravom mjestu. i malo vježbe. ni mjesec. kada ovladaš vještinom, sve ostaje na volji.
i triput mjeri, jednom sijeci. bar na skupim materijalima, al kontaš, nije niko blesav da se zeza sa nečim dragocjenim.
kupari, plaža, zalazak sunca, gledam iz tople, savršeno mirne vode ruševine dva velika hotela na bezobrazno lijepom mjestu. zamišljam sobu na jednom od spratova krezave kocke okružene borovima. zjape zgradurine u sred zlata mediterana, ali ti ne smetaju kao što bi mislio da će, već se uklapaju na taj neki apsurdni način u postojanje nas, ovdje i sad.
jebajiga, takvi smo, ljudi su prosto dovoljno blesavi da upropaste sve.
triput mjeri, jednom sjeci. ako režeš, a ne znaš tačno dokle, i zbog čega, samo kreativnošću, i stvaranjem nečeg boljeg se možeš izvući.
često režem otprilike, šijem napamet, i onda na pola posla uviđam da slijedi paranje. bez jasne vizije lutam po ćorsokacima rezultata trenutne raspoloživosti raspoloženja, prirodnih resursa i adekvatnih zakona. gledam u ružnu torbu i pitam se šta bi je učinilo lijepom, bez paranja. odavno mi kreativnost nije bila na većoj kušnji.
"vadim se iz govana" najmanje jednom po proizvodu. mrsko mi da promijenim iglu, da prepeglam, premjerim, profircam. i već se pitam kada li ću to reći dosta, i odraditi sve po pe esu.
zamisli, osmisli, iscrtaj do najsitnijih detalja.
ili improvizuj, uvedi jutarnju molitvu da svemir bude uz tebe dok zanemaruješ iskustvo i koketiraš sa granicama.
Bog nam dao zdravlja, pameti i sreće!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)