četvrtak, 17. studenoga 2011.

svjetla pogasila, ko kurva odmaglila...

u sitne sate čitam privatnu poruku na blogeru. piše iz daleka - ajde što ode, ali što nema ni starih postova...

i sama sam ih stalno čitala, ali u posljednje vrijeme kao da mi više ne trebaju. ili mi bar privremeno ne trebaju. vrijeme je za novo vrijeme, ic ol đasta lil bit ov histori ripiting, ...bači govna! - što bi rekli crnogorci.

ali uzeh da pročitam nešto, baš da vidim šta ću da nabodem.

metodom slučajnog izbora nađoh post iz prošlosti, tačnije, od prije tri godine. novembar, kao sad, ja, kao sad, posao kao i sad...jedina značajna razlika je što sad imam Ljubav (nisam baš ni naivan igrač u nazivanju kućnih ljubimaca).

http://eraseandrewind.blogger.ba/arhiva/2008/11/14/1894040

čitam, i osjećaj mi je "aj kenot fakin bilivit", ali ne onaj sjebani, već onaj topli, nasmijani.
komentara, jedan.
luza, voli me. just like that.


istina je živa da je tvoja sadašnjost i tvoja budućnost i tvoja prošlost. iz treptaja u treptaj spadam sa fine prave linije čas na jednu, čas na drugu stranu.

sinoć na utakmici promovišem svoje ručne radove.

tek dva mjeseca šiješ?

ponavljam kako je šivenje - prav šav na pravom mjestu. i malo vježbe. ni mjesec. kada ovladaš vještinom, sve ostaje na volji.

i triput mjeri, jednom sijeci. bar na skupim materijalima, al kontaš, nije niko blesav da se zeza sa nečim dragocjenim. 

kupari, plaža, zalazak sunca, gledam iz tople, savršeno mirne vode ruševine dva velika hotela na bezobrazno lijepom mjestu. zamišljam sobu na jednom od spratova krezave kocke okružene borovima. zjape zgradurine u sred zlata mediterana, ali ti ne smetaju kao što bi mislio da će, već se uklapaju na taj neki apsurdni način u postojanje nas, ovdje i sad.

jebajiga, takvi smo, ljudi su prosto dovoljno blesavi da upropaste sve.


triput mjeri, jednom sjeci. ako režeš, a ne znaš tačno dokle, i zbog čega, samo kreativnošću, i stvaranjem nečeg boljeg se možeš izvući.
često režem otprilike, šijem napamet, i onda na pola posla uviđam da slijedi paranje. bez jasne vizije lutam po ćorsokacima rezultata trenutne raspoloživosti raspoloženja, prirodnih resursa i adekvatnih zakona. gledam u ružnu torbu i pitam se šta bi je učinilo lijepom, bez paranja. odavno mi kreativnost nije bila na većoj kušnji.
"vadim se iz govana" najmanje jednom po proizvodu. mrsko mi da promijenim iglu, da prepeglam, premjerim, profircam. i već se pitam kada li ću to reći dosta, i odraditi sve po pe esu. 

zamisli, osmisli, iscrtaj do najsitnijih detalja.
ili improvizuj, uvedi jutarnju molitvu da svemir bude uz tebe dok zanemaruješ iskustvo i koketiraš sa granicama.

Bog nam dao zdravlja, pameti i sreće!

4 komentara:

  1. odlazim vam. moam se baciti na triputno rezanje amaretta, da bih vam ih ispekla pre polaska. vvc, just like that. a pazite mi tamo komentara o mackama. pa ja sam vidovita!!!

    OdgovoriIzbriši
  2. osećam, češće ćemo se viđati tako :)
    bezvizno ću vam dofuravati da me povedete opet na one cream rolls sa kozjim sirom, ne mogu ukusa da se sjetim, a muči me.
    kahvenisaćemo sa nekim drugačijim zvucima u pozadini, kozmopolitski, damski, svecki a naše, prodavnice će ponovo mirisati, ulice će opet biti pune mode, manje odbojnih glava, i bjelosvjetskih đakonija.

    bosna je od vas dobila i više nego je zaslužila :) vvc.

    OdgovoriIzbriši
  3. imacu konacno opet frizuru, otici cemo i do firence, pa i rima, namignuce nam patrijarh vatikanski hahhahaha

    koje su to cream rolls s kozjim sirom???? geez, al' ovaj alchajmer napreduje...

    OdgovoriIzbriši
  4. ona što je ližem na putu ka duomu, kad ste me uslikali "na lažno".

    o, da, frizura..da, oću i ja, pa florens, pa moje cvike što su ostale imprizonate, pa roma, pa lavaca, pa amareti, pa mortadela, pa mocarela, pa parmiđano, pa nutela, pa kareca i beleca...

    ostavite dobrinju i nestanite!

    OdgovoriIzbriši