srijeda, 9. studenoga 2011.

Ljubav, i punto

Ljubav sa mnom sve dijeli. od najljepših pogleda u sam centar duše, do problema sa crijevima. i ma kako bolesna bila, doći će da mene liječi, a bolovaće od svega što i sama znam i osjećam.

kad nam nije ni do čega, legnemo jedna pored druge, i spavamo dugo i mirno. kad se izazivamo, poslije se izvinjavamo. i vidjele smo jedna na drugoj sve i svašta, ali me je posebno potresao jedan prizor.
par minuta nakon što joj je veterinar ubrizgao sedativ, počela je da mrsi svojim savršeno gracioznim šapama, lice joj je postalo kao u kineza, a treći kapak polako počeo da sužava vidokrug.

da krvari, čini mi se da bi mi lakše palo. ali vidjeti je tako onesposobljenu da bude ono što jeste...neprocjenjivo.

neka je, kaže veterinar, neka hoda, brže će se anestezija raširiti. i tako, kao kanal koji ne smiješ prebaciti, razmotava mi se pred očima sva strahota vještačke bespomoćnosti. trebala su joj dva dana da dođe sebi. da joj se odšpice oči. po njima se sve vidjelo.

Ljubav sa mnom sve dijeli, i ma kako bolesna bila, doći će da mene liječi.

Nema komentara:

Objavi komentar