the concert not taken

Na neke se koncerte prosto ne ide. Recimo Balaševićev. Voljela sam ja njega, odrasla uz njega, tata puštao kasetu kad idemo na more, par naših par tuđih ploča, praktično me odgojio.
I sve je kod njega istina - i bagrenje, i ringišpil, i divlji badem. Balašević je muzički Branko Kockica.

Zamišljam koncerte, hiljade očajnika, ovisnika o prošlim vremenima, o slatkom mirisu osamdesetih, o toploj duši slavenskoj, Balašević je Tito muzike, bratstvo i jedinstvo, radna akcija, regionalna saradnja, simpatični lala, Balašević je Čola balaševićke muzike, Balašević je, zapravo, savršen. Tako da su mi jasne hiljade, mada bi meni ipak trebao jedan anplagd sešn, ja u drugom, trećem redu, ugodno zavaljena, lijepo obučena.

Ne ide se ni na Bijelo dugme. Ajdemo u planine. Ionako je, kažu, samo Islamović to odradio kako priliči. Eto, ko bi da se dokaže, taj i dočeka.
A voljela sam Bijelo dugme, nije da nisam, naučilo me da volim svoj znoj, i da ne pristajem na manje od Radmile M. Zamišljam koncert, njih tako bezveze okupljene, ne vidim sebe.

Ne ide se ni na Dinu Merlina. Da se šećkam Njujorkom, a on nastupa u Karnegi holu, otišla bih, ali to onda ne bi bio Dino, nego Čola.

Na Čolu bih išla, zato što je frajer, ali da sam pred binom, da ga se dobro nagledam dok je živ.


Na neke se koncerte ide po blatu i kiši, kroz pustinju i prašumu, na neke se ne stigne, ali se priča kako se išlo. Our concerts is who we are, one might say.


Two roads diverged in a yellow wood,
And sorry I could not travel both
And be one traveler, long I stood
And looked down one as far as I could
To where it bent in the undergrowth.

Then took the other, as just as fair,
And having perhaps the better claim,
Because it was grassy and wanted wear;
Though as for that the passing there
Had worn them really about the same.

And both that morning equally lay
In leaves no step had trodden black.
Oh, I kept the first for another day!
Yet knowing how way leads on to way,
I doubted if I should ever come back.

I shall be telling this with a sigh
Somewhere ages and ages hence:
Two roads diverged in a wood, and I--
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference.